Prema ovom principu tvrtke trebaju uzeti u obzir sveobuhvatni pristup kod dizajna i proizvodnje kako bi razumjeli na koji način individualne odluke i aktivnosti utječu na širi ekosustav uključujući okoliš te društvenu i gospodarsku dimenziju. Sustav je grupa međusobno povezanih elemenata sa svojim okruženjem.


Elementi djeluju jedni na druge sukladno određenim pravilima kako bi se postigao zajednički cilj. Sustavi također provode funkcije koje su povezane sa većim sustavima, a kada se neki element izdvoji iz sustava ili mu se promjeni dinamika, sustav je poremećen, u neravnoteži i loše funkcionira. U poslovnom svijetu, termin „sistemsko razmišljanje“ se odnosi na pristup upravljanju i radu u kojem su pojedine odluke analizirane s obzirom na posljedice koje imaju na cjelokupni sustav.

Princip se orijentira na to da tvrtke trebaju postati inovativnije na način da stvore poslovne vrijednosti kroz održivo upravljanje resursima u proizvodima i uslugama koje nude na tržištu. Drugim riječima, ovaj princip teži spajanju gospodarskih i okolišnih dobrobiti u dizajnu proizvoda, njegovoj proizvodnji i korištenju. Ključno pitanje koje se postavlja u kružnim inovacijama je: „Kako dobiti vrijednost iz nečega što inače percipiramo kao otpad?“.


Nadalje, princip inovacija traži poslovne modele u kojima tvrtke prodaju rješenja, na ne proizvode, a posjedovanje je zamijenjeno dijeljenjem. Primjeri korištenja ovog principa vidljivi su u korištenju obnovljivih izvora energije kako bi se poboljšali proizvodni procesi, korištenju sekundarnih sirovina u proizvodnji i slično.

Slika – Primjer zatvorene petlje u održivoj proizvodnji

Kako bi se zadovoljio ovaj princip, tvrtke bi trebale upravljati s direktnim i indirektnim utjecajima svojih odluka i aktivnosti na cijeli sustav koji stvaraju i s kojim dolaze u doticaj. Tvrtka je u tom slučaju odgovorna za sve posljedice svojih upravljačkih odluka s obzirom na dizajn proizvoda, njegovo korištenje te odlaganje odnosno kraj životnog vijeka.


Ovaj se princip veže na termin produžena odgovornost proizvođača, a glavni mu je cilj smanjiti okolišni otisak proizvoda tijekom proizvodnje i njegovog korištenja. Neke od aktivnosti koje se mogu provoditi u sklopu ovog principa su troškovno učinkovito rastavljanje, sortiranje, priprema za reciklažu nekih dijelova, priprema za prenamjenu, oporavak ili ponovno korištenje nekih dijelova te ekološka priprema za odlaganje preostalih dijelova.

Prema ovome principu tvrtke trebaju provoditi kontinuiranu komunikaciju kako unutar svoje organizacije tako i s vanjskim dionicima i to kroz razne poslovne aranžmane, a kako bi se dobila zajednička poslovna dodana vrijednost za sve uključene. Suradnja u kružnim lancima vrijednosti diktirana je složenošću tih lanaca te pripadajućim poslovnim modelima. Manje je vjerojatno da će jedna organizacija sama biti u mogućnosti svoje poslovanje pretvoriti u kružno i društveno odgovorno, nego kad se radi o suradnji.


Stoga, početak i sinkronizacija gospodarskih aktivnosti u kružnim lancima vrijednosti zahtijeva koordinaciju, suradnju i strateška partnerstva uključujući i legislativne intervencije nacionalnih vlasti. Materijalne, financijske, ekonomske i ugovorne stavke moraju biti dobro i razumljivo utvrđene kako bi se dobili kvalitetni poslovni modeli u kružnom gospodarstvu. Kako bi svaki član lanca vrijednosti bio motiviran i angažiran, komunikacija i gradnja povjerenja među partnerima je od esencijalne važnosti.

Primjenom ovog principa tvrtke trebaju postići da su im svi proizvodi, dijelovi i materijali cijelo vrijeme na najvećoj razini vrijednosti i iskoristivosti. Tako će se ponovno korištenje moći postići sa najmanjom mogućom potrošnjom energije. Ponovno korištenje je način da se stvori nova vrijednost u sustavu od elemenata koji se smatraju gubitcima ili otpadom.


Dodana vrijednost toga je ušteda troškova, manji utjecaj na okoliš, veća poslovna otpornost, novi sustavi dobitaka i bolji odnosi sa kupcima. Sukladno ciljevima kružnog gospodarstva, nije cilj da se optimizira profit nego vrijednost. Ovaj pristup zahtijeva suradnju kroz cijeli lanac vrijednosti kako bi se omogućile promjene u dizajnu proizvoda te razvoj obrnute logistike i procesa ponovnog korištenja.

Kod ovog principa tvrtke trebaju biti potpuno osviještene i otvorene prema raspravama i aktivnostima koje utječu na njihovu mogućnost kretanja prema održivijem kružnijem modelu poslovanja te su voljne komunicirati efekte na jasan, točan, pravovremen, pošten i sveobuhvatan način. Stoga, tvrtke trebaju raditi sistematično kako bi osigurale sljedivost materijala koje koriste, odakle dolaze, tko ih je i kako proizveo.


Također, trebale bi provesti istraživanje utjecaja na okoliš načina proizvodnje materijala kao i samih materijala, odnosno ispuštaju li ti materijali u okoliš bilo kakve supstance koje bi mogle biti otrovne ili imati negativni utjecaj. Stoga se trebaju utvrditi procesi i mjere kako bi se poništili ili smanjili štetni utjecaji na prirodni okoliš. Uz navedeno, uvijek je bitno provesti i kvalitetnu analizu troškova i koristi (cost – benefit).


Izradu alata sufinancirala je Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj.